Hasanaginica

Naziv djela: Hasanaginica
Ime pisca: Alija Isaković
Bilješke o piscu:
-Alija Isaković (Bitunja kod Stoca, 15. januar 1932, - Sarajevo, 14. mart 1997),bošnjački kulturni pregalac - romansijer, pripovjedač, radio-dramski, televizijski i dramski pisac, putopisac, aforist, leksikograf i historičar jezika i književnosti.Osnovnu i srednju školu pohađao je u Bitunji, Stocu, Zagrebu, Crikvenici, Pančevu i Beogradu, a Filozofski fakultet - Jugoslavenske književnosti i „srpskohrvatski jezik“, u Sarajevu. Bio geološki tehničar, prospektor urana, TV-scenarist, urednik časopisa „Život“, urednik edicije Kulturno nasljeđe BiH u sarajevskoj „Svjetlosti“. Priredio je više djela muslimanskih pisaca i posebno prvu antologiju muslimanske književnosti „Biserje“ 1972, prvi izbor bosanskohercegovačkih putopisaca „Hodoljublje“ 1973, zbornik radova „Hasanaginica, 1774-1974“, anegdote Nasrudina-hodže 1984, te sa Hadžemom Hajdarevićem izbor iz časopisa „Behar“ 1900-1911 Nagrađivan za prozno i dramsko stvaralaštvo.
Vrsta djela: Drama, tragedija
Likovi: Hasanaginica,Hasan-aga, Majka, Beg Pintorović, Majka Bega Pintorovića i Hasanaginicae, Ajkuna, Hasko, djeca Hasanaginice i Hasan-age
Osobine likova: 
Hasanaginica- oko 26 godina,plava, brižna majka, dobronamjerna, tvrdoglava..
Hasan-aga- oko 35 godina, crn, visok, brižan čovjek (Majko, ona je majka djece moje...31. strana),brižan otac i sin, lakovjeran
Mjesto radnje: Zagvozdu, podno Biokova, na Klisu
Vrijeme radnje: U prvoj polovini 17. stoljeća
Tema: Tragičan život Hasanaginice
Motiv: Loš položaj žena u prošlosti/ diskriminacija žena
JEZIČKO STILSKA IZRAŽAJNA SREDSTVA
Epiteti: Pasij inad, svijetla obraza, njihove glave, kliške slobode, lijep san...
Inverzija: nemoj braco-braco nemoj, sine nema-nema sine, njihove glave-glave njihove, sikter rekoh-rekoh sikter...
Metafora: Nun je čanak pun šerbeta.... (str. 34)
Poređenje: Isti si k'o i babo ti
Ideja: Ne trebamo vjerovati raznim glasinama.
          Ponekad i mali nesporazumi mogu da unište jake veze.
Kratak sadržaj: Hasan aga je ranjen u ratu, a žena ga ne posjećuje jer je tada bilo sramota da žene izlaze iz svojih domova. Poslije joj je Hasan aga poslao poruku da ga ne čeka u dvoru, te je njen brat beg Pintorović došao po nju. Nakon nekog vremena beg Pintorović je došao na ideju da uda sestru za kadiju. Pošto je još uvijek voljela Hasan agu i nije mogla gledati svoju djecu , tražila je da preko nje stave bijelu plahtu. Hasan aga je prepoznao Hasanaginicu, te joj rekao da ima kameno srce i da tako ostavlja djecu. Čuvši to Hasanaginica je pala i umrla od tuge.


Komentarište koju lektiru želite, ako imate problema sa analizom koju sam napisala ili ako želite nešto dodati.